Pitanja i odgovori

JESTE LI ZNALI...?
Da u našem tijelu cirkulira oko 5 litara krvi. Naši bubrezi čiste svu krv otprilike 40 puta dnevno. To je ukupno 200 litara krvi. Bubrezi iz krvi odstranjuju otpadne tvari koje se izlučuju mokraćom.

KAKO ĆE SE POŠTOVATI ŽELJA DONATORA ORGANA I TKIVA AKO SMRT NASTUPI U BOLNICI? 
Kada je učinjeno sve da se spasi život bolesniku i kada liječnici, koji nisu povezani s presađivanjem, ustanove i potvrde smrt, oni o tome potpišu potvrdu u skladu s medicinskim i zakonskim kriterijima.
Kada je smrt definirana na taj način, grupa transplantacijskih liječnika odredit će koji se organi ili tkiva mogu iskoristiti za liječenje ili spašavanje života drugih ljudi. Ukoliko je dobivanje organa moguće, zadužene osobe će provjeriti želju umrlog, izraženu za vrijeme života, no iznad svega će o tome razgovarati s najbližim članovima obitelji. Na taj način će se moći poštovati želja umrlog.


Mit #6
“Ako doniram organe, da li postoji mogućnost da primatelj ili njegova obitelj, na bilo koji način kasnije optereti moju obitelj?”
Stvarnost:
Obavijest o donoru prenosi se primaocu i njegovoj obitelji samo u slučaju da to želi obitelj davaoca.

Mit #5
“Ne želim da moja obitelj ima bilo kakve troškove ako ja želim pokloniti organe”.
Stvarnost:
Obitelj donora nije opterećena troškovima.

Mit #4
“Moja religija ne podržava doniranje organa.”
Stvarnost:
Sve organizirane svjetske religije podržavaju donaciju organa, smatrajući je aktom plemenitosti i osobnim izborom.

Mit #3
„Ako se dogodi nesreća i u bolnici znaju da želim da doniram organe, da li će ljekari, usprkos tome, pokušati da mi spasu život?”
Stvarnost:
Ljekari i zdravstveno osoblje, koje će vas lječiti, potpuno je odvojeno od timova ljekara za transplantaciju.
Ako ste bolesni ili povrjeđeni, i prime vas u bolnicu, spašavanje vašeg života je najveći prioritet. Zdravstveno osoblje koje se bavi transplantacijom obavještava se tek kada se svi uloženi napori za spašavanje života pacijenta pokažu neusijpešnim i kada se ustanovi smrt. Transplantacijski timovi obavještavaju se tek kada se od porodice dobije pristanak za doniranje organa.

Mit #2
„Bogati ljudi i poznate ličnosti se stavljaju na vrh liste čekanja, dok obični ljudi moraju dugo da čekaju na transplantaciju.“
Stvarnost:

Prilikom distribucije i određivanja primaoca ne gleda se na materijalno stanje ili društveni status, već dužinu čekanja na presađivnje organa određuju mnogi činioci. To su podudarnost tkiva, krvna grupa, dužina čekanja na presađivanje, težina bolesti, kao i drugi medicinski kriterijumi. Faktori poput rase, pola, starosti, prihoda ili društvenog statusa, ne uzimaju se u obzir kod određivanja primaoca organa.

Mit #1
Čuo sam o nekom mladiću, koji je noću nestao. Ujutro je nađen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tržištu.”
Stvarnost:
Nikada se nije dogodio ovakav slučaj. Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na složenost transplantacijskog postupka, ovakav je događaj praktično nemoguć. Postupak određivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, čine tajnost takvog postupka nemogućim.

 

 

Što trebam učiniti ako želim biti davalac organa?

Potpisati donorsku karticu, mlađi od 18 g. moraju imati dozvolu roditelja ili staratelja. Nositi donorsku karticu uvijek uz sebe, ali iznad svega razgovarati u obitelji. Vaša želja mora biti poznata.

 

Da li će doktori pustiti nekoga da umre ako znaju da je ta osoba mogući davalac organa?
 
 NE. Doktori moraju učiniti sve da sačuvaju život i zdravlje bolesnika. To je njihova prva i najvažnija dužnost. Ako, uprkos tome , bolesnik umre, tek tada se razmatra darivanje organa.

Da li darivatelji bubrega trebaju strahovati za svoje zdravlje i da li se skraćuje život darivatelja poslije darivanja bubrega?

Darivanje bubrega ne skraćuje život, osobe koje su darovale bubreg ne trebaju strahovati od brže smrti ili boležljivosti, poručili su istraživači sa Sveučilišta u Minnesoti.

Darovatelji bubrega žive jednako dugo i zdravo kao i osobe s dva bubrega, pokazalo je istraživanje iz Minnesote. Ovi nalazi mogli bi potaknuti još ljudi da daruju bubreg, jer za tim vitalnim organom sve je veća potreba.

Znanstvenici iz Minnesote statistički su obradili 3700 ljudi koji su darovali bubreg u tamošnjem sveučilišnom centru za transplantaciju između 1963. i 2007. te su usporedili darovatelje s njihovim vršnjacima koji nisu donirali organ.

Život s jednim bubregom

Utvrdili su da su njihov životni vijek, krvni tlak, sklonost dijabetesu i bolestima bubrega u najmanju ruku jednaki osobama s oba bubrega. Zahvaljujući tim pokazateljima, liječnici širom svijeta te osobe kojima su otkazali bubrezi  nadaju se da će se više ljudi ohrabriti na humani potez darovanja bubrega pacijentu s kompatibilnim tkivom. "Zdravstveno stanje donatora nije ugroženo", zaključio je dr. Bryan Baker, predsjednik američke Zaklade za bubreg.

Zadnjih desetljeća sve većem broju ljudi otkazuju bubrezi kao posljedica produženog životnog vijeka, dijabetesa i pretilosti.

Bubrezi iz krvi uzimaju višak vode i nepotrebne materije i pretvaraju ih u urin koji se zatim oslobađa iz organizma. Do toga može doći uslijed bolesti ili oštećenja nastalog zbog povrede. Postoje 2 vrste otkazivanja rada bubrega: akutna i kronična.

Do kroničnog otkazivanja rada bubrega dođe kada bubrezi polako izgube svoju funkciju, a uzroci mogu biti:oboljenja kao što su dijabetes, visok krvni pritisak i srčana oboljenja, bubrežni kamenac, začepljenje ili problemi sa urinarnim traktom, autoimuno oboljenje lupus, kronične upale, upotreba droge ili zbog otrova.

Znakovi kroničnog otkazivanja rada bubrega su: oticanje šaka, lica ili stopala, promjene učestalosti mokrenja, osjećaj velike premorenosti ili iznemoglosti, glavobolja i zbunjenost, mučnina ili povraćanje, gubitak apetita, ubrzano disanje te svrab kože. (izvor odgovora - zdravzivot.com.hr)

PITANJE:

Šta je donacija organa?

 



ODGOVOR: Donacija organa je darovanje organa nakon smrti osobama čiji život ovisi o presađivanju.

 

 

Kako se može biti siguran da je osoba zaista mrtva?



ODGOVOR: Organi i tkiva se uzimaju u svrhu liječenja presađivanjem samo od umrle osobe. Smrt utvrđuje tim doktora koji su potpuno odvojeni od tima doktora koji rade transplantacije. Većina davalaca organa su osobe umrle zbog teške povrede glave ili moždanog krvarenja. Tada se utvrđuje - MOŽDANA SMRT

 

 

Koji organi i tkiva se mogu presađivati?



ODGOVOR:Bubrezi, srce, jetra , pluća, gušterača, tanko crijevo, rožnjače, srčani zalisci, kosti, tetive, koža. Reproduktivni organi i tkiva se ne uzimaju od mrtvih osoba.

 

 

Da li će doktori pustiti nekoga da umre ako znaju da je ta osoba mogući davalac organa?



 ODGOVOR:NE. Doktori moraju učiniti sve da sačuvaju život i zdravlje bolesnika. To je njihova prva i najvažnija dužnost. Ako, uprkos tome , bolesnik umre, tek tada se razmatra darivanje organa.

 

 

Ko će doboto organ(e) koje ja darujem?



ODGOVOR: Vaš organ ili tkivo će dobiti onaj bolesnik s liste čekanja za transplantaciju u kojeg se utvrdi najbolja tkivna podudarnost s vašim organom. Prioritet pri dodjeli organa imaju bolesnici kojima je presađivanje hitno.

 

Mogu li se darivati organi i tkiva za vrijeme života?


ODGOVOR: DA, ukoliko se time ni najmanje  ne narušava zdravlje davaoca. Najčešće se za života daruje bubreg jer se može normalno živjeti i s jednim zdravim bubregom. BiH zakon dozvoljava darivanje organa za života samo članovima porodice. Rijetko se događa da se od živog davaoca uzima dio jetre, pluća ili crijeva.

 

 

Da li se davalac organa testira na zarazne bolesti?



 ODGOVOR: DA. Krv mogućeg davaoca se testira na viruse kao što su HIV ili hepatitis.

 

 

Može li davalac biti mlađi od 16 godina?



ODGOVOR: DA, ako je izrazio/la takvu želju za života i ako se roditelji ili staratelji slažu s tim.

 

 

Može li se biti davalac organa ako osoba nije potpuno zdrava?



ODGOVOR: DA. Izuzev ako darujete organ za života. Odluku o tome donosi doktor nakon uvida u vašu istoriju bolesti.

 

 

Mogu li stariji ljudi biti davaoci organa?


ODGOVOR: DA. U slučajevima  darivanja rožnjače i nekih drugih tkiva, godine nisu važne. Za druge organe to zavisi od fizičkog stanja , a ne od godina.

 

 

Da li se religija protivi darivanju organa?



ODGOVOR: NE Sve velike svjetske religije podržavaju darivanje organa . Ako imate ikakvih sumnji u to, razgovarajte s vašim vjerskim vođama.

 

 

Može li se darivati samo jedan organ ili tkivo?



ODGOVOR: DAVi možete napisati na donorskoj kartici koji organ ili tkivo želite darovati.

 

 

Mogu li davaoci organa odlučiti o tome ko će dobiti nihove organe ili tkiva?



ODGOVOR:NE. Darivanje organa se ne prihvata ako je uvjetovano time ko treba da dobije organe.

 

 

Da li darivanje organa odgađa sahranu?



ODGOVOR:NE. Kada rodbina prihvati darivanje organa , operacija se učini što je moguće prije i cijeli proces se završi za oko 12 sati.

 

 

Da li organ koji je darovan za transplantaciju može da se koristi za medicinska istraživanja?



ODGOVOR:NE. Ako se darovani organ ne može presaditi  iz bilo kojih razloga , mora se dobiti posebna dozvola za njegovo iskorištavanje u svrhu istraživanja. Darovanje tijela poslije smrti u svrhu istraživanja podliježe drugim zakonima.

 

 

Da li porodica davaoca zna ko je bio primalac organa ili tkiva?



ODGOVOR:NE. Takve informacije se ne daju ukoliko to nije posebna želja porodice davaoca i primaoca organa

 

 

Da li se neko ko je potpisao donorsku karticu može predomisliti?



ODGOVOR:DA. Takva osoba može promjeniti svoju odluku bilo kada. Tada treba uništiti donorsku karticu i to saopštiti rodbini i prijateljima.

 

 

Razgovarate li sa porodicom ili prijateljima o darivanju organa?



ODGOVOR:Mnogo je veća vjerovatnoća da će vama zatrebati darovni organ nego da ćete vi postati davalac organa. Spremni ste na presađivanje za sebe ili svoje najbliže. DA ?  Tada recite DA i darivanju organa. Potpišite donorsku karticu. Obavjestite o tome rodbinu i prijatelje. (izvor pitanja i odgovora www.dmbih.org)